Sigurno se sjećate te rečenice iz djetinjstva. Kada smo bili ne centar svijeta, nego centar svemira. I to je bilo sasvim normalno. Jer, tko bi trebao biti centar ako to nismo mi? Zar nije najbitnije ono što takvim osjećamo, zar nije zaslužilo ljubav ono što najviše volimo i zar nije vrijedno izrečene istine ono što…
Nek se nađe, Zlu ne trebalo i Nikad ne zatvaraj vrata do kraja samo su dio bedastoća s kojima su mnogi od nas odrasli. Ugradili su ih u nas kao smjerokaz baš u onim situacijama u životu kada bi nekome žestoko trebalo zalupiti vratima pred nosom, jer ispred njih stoji baš to zlo od kojeg…
Continue reading ➞ „Zlu ne trebalo“ i ostala zla s kojima smo odrastali
Jeste li primijetili koliko danas ljudi žude za odobravanjem vlastitih rečenica, slučajnih misli i koliko su posvećeni pomnom građenju slike o sebi kojom se prezentiraju? Danas je jako moderno definirati samoga sebe. Biti neka vrsta uzora. Idola. Drugima davati do znanja koliko ti je duša široka, a um tolerantan. U natuknicama isticati ono što bi…
Continue reading ➞ Ako u današnje vrijeme nikome nisi idol, zašto živiš pobogu?
